Bolovi u leđima su danas jedan od najčešćih razloga poseta doktoru kao i najčešći razlog izostanka sa posla.
Najčešće je bol u leđima lokalizirana u području krsta, zatim u području vrata. Prema nekim statističkim podacima čak 90% stanovništva je najmanje jednom u životu bolovalo od krstobolje. Razlikujemo akutnu i hroničnu bol u leđima.
O akutnoj boli govorimo kada trajanje bolesti ne prelazi tri meseca. S druge strane bol u leđima označavamo kao hroničnu ako traje duže od tri meseca ili ako se najmanje dva akutna događaja boli pojave u jednoj godini.
Za krstobolju su u upotrebi razni nazivi
Lumbago je stariji termin koji označava naglu, jaku bol u području slabinske kralježnice uz izrazito smanjenje pokretljivosti. Za označavanje ovog bolnog stanja danas upotrebljavamo izraz “lumbalni bolni sindrom”. Ako je međutim u okviru ovog bolnog sindroma (skupa simptoma) zahvaćen i n.ischiadicus govorimo o lumboischialgiji. Tada dolazi do isijavanja boli u noge sve do stopala.
Krstobolja ima jako veliki broj mogućih uzroka nastanka. Najčešći razlog boli u krstima su svakako degenerativne promene (znakovi istrošenosti) u području diska (“pločice”). Osim toga uzroci boli u krstima mogu biti različite prirođene i razvojne anomalije, upala (npr. reumatske bolesti, infekcije), trauma, tumori, metabolički poremećaji (npr. osteoporoza), mehanički uzroci (loše držanje, oslabljena leđna muskulatura, skolioza, nejednaka dužina nogu, statičke anomalije stopala), ginekološke bolesti, bolesti probavnog i urogenitalnog sastava, psihički poremećaji.
Pri pronalaženju uzroka bolova u leđima izuzetno je važna detaljno uzeta anamneza i klinički pregled pacijenta. U daljnjim koracima često se preporučuje uraditi Rtg. Ako se pri pregledu utvrde i neurološki deficiti (npr.odsustvo refleksa, poremećaj senzibiliteta, slabost muskulature i sl.) odlučujemo se na daljnje dijagnostičke postupke kao što su CT, magnetna rezonanca kao i elektromioneurografija.
Lečenje je u najvećem broju slučajeva konzervativno tj. neoperativno (u oko 95% slučajeva) i sastoji se od medikamentozne terapije (sistemske i lokalne), metoda fizikalne terapije (elektroterapija, termoterapija, lagana detonizirajuća masaža, laser, magnetoterapija), manualne terapije odnosno kiropraktike kod za te postupke edukovanog doktora.
Nakon smirivanja akutnih bolova preporučuje se u smislu terapije ali i prevencije započeti sa ciljanom medicinskom gimnastikom za jačanje leđne i trbušne muskulature. U programu medicinske gimnastike vodeće mesto zauzimaju tzv. izometričke vežbe i vežbe istezanja (stretching).
Program vežbanja je individualan, što znači da se mora prilagoditi bolesniku, njegovoj dobi i polu, te stanju koštanog, mišićnog i ligamentarnog sastava kralježnice. Važno mesto zauzima i edukacija pacijenta u smislu davanja uputstva za pravilno držanje, dizanje tereta i sl. te motivisanja za svakodnevno sprovođenje naučenih vežbi kod kuće.
Od sportskih aktivnosti preporučuje se plivanje (najbolje leđno i plivanje slobodnim stilom). Prsna tehnika plivanja se ne preporučuje pacijentima koji imaju bolove u leđima. Osim plivanja može se preporučiti i vožnja bicikla i hodanje.
Operativno lečenje bola u leđima se provodi u slučajevima kada se jedino hirurškim putem može otkloniti uzrok bola u leđima. Indicirano je kod diskus hernije (“iskakanja” pločice izmedu kralježaka) pri čemu dolazi do razvoja ozbiljnih neuroloških siptoma, npr. poremećaj mokrenja, izraziti ispadi motorike zbog pritiska na koren živca, dugotrajni jaki bolovi koji se ne poboljšavaju uz konzervativnu terapiju i sl. Osim diskus hernije operativno lečenje je neophodno kod tumora i nestabilnih preloma kralježaka.
Ovim Vas upoznajemo sa nekim od aspekata fenomena bolova u leđima kao bolesti veka današnjeg civilizovanog društva i naglašavamo da pravilnim načinom života i svakodnevnom telesnom aktivnošcu u većini slučajeva možete bitno smanjiti njihovu učestalost i intenzitet.