Rvanje je idealan sport za decu. Istina, nije popularno kao fudbal ili tenis, ali reč je o bazičnom sportu koji u sebi sadrži elemente gimnastike i akrobatike, pa razvija sve grupe mišića podjednak.
Rvanje je po mišljenju stručnjaka idealan sport za decu. Istina, nije popularan kao fudbal ili tenis, ali reč je o bazičnom sportu koji u sebi sadrži elemente gimnastike i akrobatike, pa razvija sve grupe mišića podjednako.
Treniraju ga i dečaci i devojčice, od onih koji nisu proslavili ni peti rođendan, do tinejdžera, otkriva Zoran Spasojević iz rvačkog kluba “Železničar”.
– Donja granica se pomerila, nekad su klinci počinjali da treniraju sa 7,8 godina, danas prohodaju na strunjači. Opet, neko dođe sa 15 godina. Bilo je čak i osvajača medalja koji su kasno krenuli da treniraju. Rvanje razvija ravnotežu, ispravlja držanje, gradi telo tako da kasnije može da se ode i na neki drugi sport. Sve je više devojčica u rvanju koje, nasuprot, stereotipima, nisu muškobanjaste – otkriva Spasojević.
To nije jedina zabluda koja prati rvanje. Mnogi veruju da je reč o nebezbednom sportu, što nije tačno, primećuje Spasojević, ističući da ima čak manje povreda neko u fudbalu.
– Rvanje jeste kontaktni sport, ali nije nasilan. Dosta je uključena strategija, mora da se razmišlja, pa se protivnik dobija i na pamet i dobru tehniku, a ne samo na snagu. Predrasuda je i da će dete biti agresivno ako ga upišete na rvanje. Naprotiv, kanalisaće svoju energiju i razviće se ne samo u fizičkom, već i u psihičkom smislu. Jer, kad radi zahvate sa sparing partnerom, mora da ga čuva da ga ne bi povredio. Oni nisu protivnici već partneri. Tako se kod deteta razvija osećaj brige o drugima – ističe Spasojević.
Naš sagovornik podseća da u Srbiji postoji stogodišnja tradicija rvanja. Nekada, za vreme SFRJ, radio se grčko-rimski stil, dok se poslednjih godina u klubovima intenzivno razvija slobodni. Razlika je u tom što se grčko-rimski stil radi do pojasa, a u slobodnom, zahvati se izvode i niže od struka. I mada kod nas ovaj sport nije zastupljen kao u Americi ili u Rusiji, Srbija ostvaruje izuzetne rezultate.
– Srbija ima šampione u rvanju što je malo poznato. Ali, ne mora svako dete da bude osvajač medalja jer one nisu jedino ogledalo dobrog sportiste. Sport treba da vaspitava i usmerava dete kroz život. A rvanje te tera da pobediš strahove i da ne odustaješ. To je večita borba sa samim sobom – zaključuje naš sagovornik.