Vegetarijanstvo (lat. vegetus = živ, krepak, čio; lat. vegetatio = biljke, rastinje) je način ishrane koja se satoji od namirnica biljnog porekla (širok spektar žitarica, mahunarki, voća i povrća), eventualno mlečnih proizvoda i jaja ali bez životinjskog mesa.
Svojim poznatim sloganom “meso je ubistvo” (engl.meat is murder) vegetarijanci žele da naglase da njihova ishrana ne počiva na ubijanju životinja.
Istorija vegetarijanstva
Pouzdana saznanja o vegetarijanskoj ishrani datiraju unazad nekoliko hiljada godina u Indiju, gde je vegetarijanstvo bilo i ostalo uobičajeno, kao spiritualna praksa, poznata kao ahimsa (nenasilje). U Evropi, grčki filozof Pitagora koji je živeo krajem 6. veka p.n.e je bio veliki pobornik vegetarijanstva. Vegetarijanstvo su početkom naše ere zagovarali eseni, a kasnije manihejci, bogumili i katari.
U 18. veku već su poznate sve prednosti bezmesne ishrane koje se i danas navode, što je utrlo put širenju vegetarijanstva u sve zemlje i među sve slojeve ljudi. Žitarice i povrće postaju dostupni skoro svakom čoveku, a dr Vilijam Lambe (engl. William Lambe) uvodi modernu metodu lečenja svojih pacijenata od raka prepisujući im bezmesnu dijetu.Godine 1847. na sastanku u engleskom primorskom gradu Remsgejtu je osnovano Vegetarijansko društvo (Vegetarian Society)
Ogranci društva su ubrzo osnovani i u Mančesteru i Londonu, i ono i dan danas deluje.Godine 1889. Mahatma Gandi je postao član Vegetarijanskog društva. Od tada svakodnevno raste broj vegetarijanaca i vegetarijanskih udruženja širom sveta. U SAD se danas oko 3 % stanovništva izjašnjava kao vegetarijanci, s tendencijom porasta tog broja.
Vrste vegetarijanaca
Postoji više vrsta vegetarijanaca:
Vegani su strogi biljojedi čija se ishrana zasniva na žitaricama, mahunarkama, voću i povrću. Oni potpuno odbacuju namirnice životinjskog porekla, uključujući jaja, mlečne proizvode i med.
Laktovegetarijanci pored biljne hrane konzumiraju još mleko i mlečne proizvode.
Ovovegetarijanci pored hrane biljnog porekla konzumiraju još i jaja.
Ovolaktovegetarijanci pored biljne hrane jedu jaja, mleko i mlečne proizvode.
Poluvegetarijanci uz vegetarijansku ishranu jedu pileće belo meso i ribu, ali ne jedu crveno meso.
Peskovegetarijanci uz biljnu hranu jedu i ribu. Kod nas je ovaj način ishrane tradicionalno poznat kao posna ishrana.
Presna hrana
Jedu samo sirove biljne namirnice, mahom voće, povrće, orahe, semenje, maslinovo ulje, med i žitarice. Pobornici presne ishrane tvrde da se termičkom obradom (kuvanjem, prženjem, pečenjem) gubi velika količina vitamina i stvaraju se štetne, kancerogene materije. Prave hleb koji se peče na suncu, “sunčani hleb”.
Zdrava hrana
Makrobiotičari praktikuju prehranu baziranu na celim zrnima žitarica i mahunarki. Jedu samo organski uzgajane namirnice, bez pesticida, bez veštačkih đubriva. Izbegavaju rafinisani (beli) šećer, rafinisano ulje i belo pšenično brašno. Umesto toga koriste žuti šećer, nerafinisano ulje (najčešće maslinovo) i crno brašno.
Frutarijanci jedu samo voće.
Radikalni frutarijanci jedu samo plodove voća koje je samo palo na zemlju.
Razlozi za vegetarijansku ishranu
Razlozi za vegetarijanstvo mogu biti mnogi, između ostalog:
Masovan uzgoj je mnogim vegetarijancima primer neetičkog ophođenja prema životinjama.
Etički razlozi
Jedno od osnovnih pitanja a ujedno i ciljeva etike: “Kako smanjiti višak patnje?” izmešteno izvan antropocentričke perspektive dobija sasvim novi prizvuk. Patnja više nije samo ljudska patnja a zadovoljenje ljudskih potreba se ne može ostvarivati na štetu svih ostalih živih bića. Time poštovanje ljudskog života prelazi u poštovanje života kao takvog. Vegetarijanci veruju da ni jedno živo biće ne želi biti ubijeno. Iz istog razloga mnogi vegetarijanci izbegavaju nošenje odeće i obuće od životinja odnosno kože i krzna.
Oni smatraju da nanošenje bola, a naročito oduzimanje života nije etički čin i da se samim tim nameće vegetarijanstvo kao način razmišljanja. Mnogi takođe smatraju da držanje životinja zatvorenima nije humano.
Religijski razlozi
Učenja mnogih religija zabranjuju oduzimanje života iz čega proizlazi vegetarijanstvo, kao npr. hinduizam, budizam, taoizam, sikizam, đainizam, sufizam, rastafarijanizam, hare krišna i mnoge manje hrišćanske verske zajednice. U jevrejskom, islamskom i hrišćanskom predanju se govori o rajskom vrtu što mnogi vegetarijanci tumače kao argument da je prvobitna čovekova ishrana (“pre izgona iz raja”) bila vegetarijanska.
U pravoslavlju, a posebno među monasima, postoji duga tradicija bezmesne ishrane koja se, između ostalog, temelji na rečima svetog Antonija Velikog, koji u svome Ustavu otšelničkog života poručuje svakome ko kreće duhovnim životom: “Meso uopšte nemoj jesti”.
Hrišćanski postovi su primer povremene peskovegetarijanske ishrane. Jedan od najpoznatijih novijih hrišćanskih vegetarijanaca je bio Lav Tolstoj.Hinduisti smatraju vegetarijanstvo idealom. Oni veruju da hrana ima osobine. Meso predstavlja agresiju i mentalno stanje znano kao “rajas”, dok biljna ishrana ima kvalitet “satva” i mentalno stanje mira. Đainisti zahtevaju kako od sveštenika, tako i od laika da budu vegetarijanci.
Duhovni razlozi
Mnogi vegetarijanci navode duhovni napredak kao glavni razlog za prestanak jedenja mesa. Lav Nikolajevič Tolstoj (1828—1910, ruski pisac) je rekao: Kada čovek slobodno i pošteno traži moralni put, prvo od čega se mora okrenuti je meso. Vegetarijanstvo je kriterijum po kojem možemo prepoznati da li je čovekovo stremljenje prema moralnoj savršenosti iskreno i ozbiljno.
Takođe u nekim istočnjačkim filozofijama i verovanjima, poput đainizma, smatra se da čovek putem mesa unosi negativnu energiju u svoj organizam. To shvatanje objašnjavaju rečima: “Čovek je ono što jede”.
Ovo su neke od poznatih istorijskih ličnosti koje su duže vreme, ili do kraja svog života, bili vegetarijanaci:
Lao Ce, Zaratustra, Buda, Hesiod, Pitagora, Empedokle, Sokrat, Platon, Antisten, Aristotel, Diogen, Plutarh, Seneka, Ciceron, Origen, Plinije, Ovidije, Plotin, Klement,Aleksandrijski, Leonardo da Vinči, Isak Njutn, Žan Žak Ruso, Volter, Didro, Erazmo Roterdamski, Emanuel Kant, Gete, Artur Šopenhauer, Fridrih Niče, Rihard Vagner, Vilijem Blejk, Carls Darvin, Džeremi Bentam, Aleksandar fon Humbolt, Albert Švajcer, Džordž Bernard Šo, Henri Dejvid Toro, Lav Tolstoj, Tomas Edison, Nikola Tesla, Mark Tven, Albert Ajnštajn, Bendžamin Frenklin, Roza Luksemburg, Miroslav Krleža, Franz Kafka, Mahatma Gandi, Bob Marli, Bob Dilan, Džon Lenon.
Vegetarijanski citati
Plutarh (rimski pisac, iz eseja O jedenju mesa): “Ja bih, pre svega, voleo znati pod kojim je neočekivanim okolnostima i u kojem stanju uma prvi čovek stavio svoje usne na meso i krv mrtvog stvorenja, izneo na stol mrtva, ukočena tela i usudio se nazvati hranom delove tela koji su do malopre puštali glasove i krike, kretali se i živeli?!”
Leonardo da Vinči (1452-1519, italijanski univerzalni genije, umetnik i naučnik): “Doći će vreme kada će se ubijanje životinja posmatrati istim očima kao i ubistvo čoveka.”
Džordž Bernard Šo(1856-1950, irski pisac, dobitnik Nobelove nagrade 1925.): “Životinje su moji prijatelji, a svoje prijatelje ne jedem.”
Čarls Darvin (1809-1882, engleski biolog): “Činjenica je da najbolji radnici koje sam ikada video, čileanski rudari, žive samo od biljne hrane, tj. samo od mahunarki (pasulj, grašak, soja…) ”
Fridrih Niče (1844-1900, nemački filozof): “Sva antička filozofija bila je usmerena na jednostavnost života i učila je životu bez zahteva. U tom smislu, više su za čovečanstvo učinili vegetarijanci po filozofskom uverenju nego svi novi filozofi zajedno; i sve dok ne smognu hrabrosti da potpuno izmene svoj način života i to pokažu svojim primerom, ništa od njih.”
Rihard Vagner (nemački kompozitor): “Verujem da je celokupan život sveta stvar. Na vegetarijanstvo gledam kao na prirodnu prehranu, koja može spasiti čovečanstvo od nasilničkih tendencija i pomoći nam da se vratimo u davno izgubljeni raj.”
Albert Ajnštajn (1879-1955, nemački fizičar, dobitnik Nobelove nagrade 1921): “Ništa neće toliko pomoći ljudskom zdravlju niti povećati izglede za opstanak života na Zemlji kao prelaz na vegetarijansku ishranu.”
Linda McCartney: “Da klanice imaju staklene zidove, svi bi ljudi bili vegetarijanci.”Harvey Diamond (pisac): “Stavite u kolevku dete i pored njega zeca i jabuku. Ako se počne igrati s jabukom, a pokuša pojesti zeca – kupiću vam novi auto!”
Henri Dejvid Toro (1817-1862, američki pisac, filozof): “Neki farmer mi kaže: ‘Ne može se živeti samo na povrću, jer ono nema ništa od čega se prave kosti’; i on pobožno posvećuje deo dana snadbevanju svog organizma sirovinama od kojih se prave kosti; i pričajući tako ide za volovima koji, s kostima stvorenim od biljne hrane, cimaju njega i njegov tandrkavi plug preko svih prepreka.”
Svetski dan vegetarijanstva
Svetski dan vegetarijanstva obeležava se 1. oktobra, još od 1977. godine. Toga dana, širom sveta okupljaju se vegetarijanci i svi oni koji iz bilo kog razloga prihvataju taj način ishrane. “Toga dana se podsećamo brige za prirodnu sredinu i etičkih, zdravstvenih i humanitarnih dobrobiti vegetarijanskog načina života, i približavamo vrednosti i prednosti vegetarijanstva svima onima koji ih žele ubaciti u svoj životni i ishranu.”