BOSILJAK
Bosiljak je tipična začinska biljka mediteranskog podneblja i poznat je po jedinstvenoj aromi. Bez njega ne može da se zamisli italijanska kuhinja, a kod nas se koriste sušeni i sveži listovi. Dodaje se u supe, čorbe, topla jela od povrća, pečenje, pečenu i kuvanu ribu i salate. Podstiče lučenje stomačnih sokova, pospešuje varenje i budi apetit.
NANA
Ova višegodišnja biljka osetljiva je na visoke i niske temperature, ali može da se gaji na balkonu. Upotrebljava se kao dodatak sladoledima, kremovima i likerima, kao i jelima od mlevenog mesa i jagnjetine. Treba je dodavati masnim i teškim jelima jer olakšava varenje. Listovi mogu da se koriste i suvi i sveži, a u jelo se stavljaju neposredno pred kraj kuvanja
ESTRAGON
Listovi ove žbunaste, mirisne biljke koriste se za začinjavanje za soseve, salate, jela od paradajza, jaja, ribe i piletine. U jela se stavlja u manjim količinama jer sadrži ulje intenzivnog ukusa koje može da dominira jelom i neutrališe ostale ukuse. Ovaj začin se upotrebljava za pripremu francuskih specijaliteta.
KORIJANDER
Korijander je jedna od najstarijih začinskih biljaka. Listovi ove biljke najzastupljeniji su u azijskoj kuhinji, a kod nas se koriste za pripremu salata, jela od povrća, ribe, pilećeg mesa, sosa od paradajza, kao dodatak slatkim jelima i za pripremu likera. Korijander ima slične listove kao peršun, samo su manji i intenzivnije arome. Ova biljka pospešuje varenje.
LOVOR
Lovor je nisko mediteransko drvo sa zimzelenim listovima, koji su jakog mirisa jer sadrže eterična ulja. U vreme naših baka lovorovo lišće mnogo se više koristilo u kuhinji nego danas. Zbog gorkastog ukusa listovi sušenog lovora nezamenljivi su za pripremanje supa, čorba, variva, marinada i tamnih soseva. Kod nas ga domaćice najčešće stavljaju u sarmu i podvarak. Ovaj začin podstiče odbrambene sposobnosti.
ORIGANO
Origano se najviše koristi u zemljama južne Evrope. Postoji više vrsta origana, a najcenjeniji je grčki. Za začinjavanje jela upotrebljavaju se osušeni listovi koji imaju prijatan, slatkast miris i pikantan ukus. Osnovni je sastojak pica, preliva za špagete, soseva, jela od govedine i vegetarijanskih specijaliteta. Origano pospešuje varenje, otvara apetit i smiruje želudačne tegobe.
RUZMARIN
Ova ukrasna, lekovita i začinska biljka može da se uzgaja i na kuhinjskom prozoru. Njeni listići imaju veoma jak miris i zato se najčešće koriste za pripremanje ribe, pečenja, raznih jela s povrćem, pečenog krompira, marinada za jela s roštilja i riblje čorbe. Lagano gorkastog, čak i smolastog ukusa, ruzmarin je najviše zastupljen u mediteranskoj kuhinji
MAJČINA DUŠICA
Majčina dušica ili timijan raste na sunčanim mestima. Zbog izvanrednog mirisa koristi se kao začin za supe, soseve, jela od mesa i paradajza, i variva. Dobro pristaje uz teža jela, kao što je pečenje, kajgana sa slaninom, pržena džigerica, a stavlja se i u peciva. Listovi majčine dušice koriste se sveži ili osušeni, i to u malim količinama, jer ovaj začin ima prilično jak ukus.
MAJORAN
Majoran daje jelima poseban ukus, pa se zato koristi ao začin za svinjsko, guščije i pačje meso i mahunasto povrće, a zajedno s bosiljkom daje odličan kus pečenom krompiru. Deluje na stomačne bolesti, kao sredstvo protiv napetosti i nesanice. Kao i većina aromatičnih trava može da se gaji u vrtu i na balkonu.
MIROĐIJA
Ovo je jedna od najpoznatijih začinskih biljaka čiji se listovi jakog mirisa koriste kao začin za čorbe, soseve, jela od graška, namaze za sendviče i druga jela. Aroma ovog začina najbolje dolazi do izražaja u omletima, morskim plodovima, ribi, krompir salati, salati od krastavaca, telećem mesu, boraniji… Cvet mirođije koristi se za pripremu turšije, naročito za kisele krastavce.
VLAŠAC
Vlašac je samonikla biljka koji najviše raste uz obale reka i na vlažnim livadama. Prepoznatljiv je po intenzivnom mirisu. Vlašcem se začinjavaju namazi za hleb, supe od povrća i pečuraka, jela od jaja, ribe, salate i gotovo sva ostala slana jela. Svež vlašac sadrži puno vitamina A i C, fosfor i gvožđe. Pojačava apetit, pospešuje varenje i otklanja gasove.
MATIČNJAK
Ovaj kiselkasti začin daje posebnu notu slatkim jelima ili marmeladama, ali je dobar i za jela od pečuraka, svežeg povrća, krompir salatu i voćne salate. Ukratko, koristi se za sva jela u koja se stavlja limun. Sprečava nadimanje, ublažava mučninu , podstiče varenje, smiruje nerve. Zbog velike količine vitamina C matičnjak jača otpornost organizma.
KRBULJICA
Sušeno lišće ove baštenske aromatične biljke upotrebljava se kao začin za čorbe, jela od jaja, ribe, piletine, teletine krem sireve, variva od prolećnog povrća. Lišće se dodaje na samom kraju kuvanja ili se njime ukrašavaju jela. Ovaj začin slatkastog ukusa čisti krv, pospešuje varenje i snižava krvni pritisak.
ŽALFIJA
Sivkastozeleni listovi ovog višegodišnjeg grma imaju aromatičan gorak ukus i mogu da se koriste sveži i sušeni. Kao začin žalfija se najčešće koristi za pripremu ribe, italijanskih specijaliteta, svinjskog i drugih masnih pečenja, raznih nadeva i marinada. Smatra se jednom od najlekovitijih biljaka, jer pospešuje varenje, snižava temperaturu, ublažava glavobolju i napetost.
SELEN
Ova baštenska biljka retko može da se nađe u prirodi. Za medicinske potrebe koristi se samo koren, a kao začin isključivo list. Ovaj začin ima miris sličan celeru i pomalo gorak ukus, zbog čega se koristi u malim količinama. Obavezan je dodatak svim supama od povrća, jelima s puno luka i prženom mesu. Može da se gaji i na terasi.
PERŠUN
Bogat je eteričnim uljima i vitaminom C. Stavlja se u supe, soseve, variva od povrća, ribe i mesa. Najbolje je da koristite sveže listove jer se tokom kuvanja gube mnoga hranljiva svojstva. Jelu se najčešće dodaje sitno seckani list, i to pri kraju kuvanja, a koristi se i za dekoraciju jer tada čuva sva svoja začinska i lekovita svojstva. Koren se najčešće koristi za kuvanje supa i čorbi.